Najčešće pogreške pri projektiranju i ugradnji sustava detekcije CO u garažama i zatvorenim prostorima
Sustavi detekcije ugljičnog monoksida (CO) predstavljaju obvezan sigurnosni element u zatvorenim garažama i drugim prostorima u kojima postoji rizik od emisije ispušnih plinova. Njihova primarna funkcija je pravovremeno otkrivanje povišenih koncentracija CO te automatsko upravljanje ventilacijom i signalizacijom radi zaštite ljudi i imovine. Međutim, u praksi se često susreću nepravilnosti koje mogu značajno umanjiti funkcionalnost sustava.
U nastavku se izdvajaju najčešće pogreške na koje treba obratiti pozornost tijekom projektiranja i izvedbe.
Neadekvatno pozicioniranje detektora
- CO je plin približno jednake gustoće kao zrak, stoga detektore treba postavljati u zoni udisanja ljudi (oko 1,5 – 1,8 m od poda).
- Instalacija neposredno uz ventilacijske otvore, vrata ili prozore dovodi do razrjeđivanja zraka u neposrednoj okolini detektora i posljedično do zakašnjele detekcije.
- Nepravilno pozicioniranje može rezultirati „mrtvim zonama“ u kojima sustav ne registrira stvarnu koncentraciju CO.
Nedovoljna gustoća senzora
- Česta pogreška je predimenzioniranje prostora jednim ili premalim brojem detektora. Standardi i tehnički propisi jasno definiraju maksimalnu površinu i volumen koje jedan detektor može pokriti.
- Nepravilna raspodjela senzora često se javlja u garažama s više etaža ili zona, što stvara područja bez adekvatne zaštite.
Pogrešan odabir tehnologije senzora
- Elektrokemijski senzori imaju visoku preciznost i stabilnost, ali zahtijevaju periodičnu kalibraciju i imaju ograničen vijek trajanja.
- Poluvodički senzori otporniji su na vlagu i temperaturne promjene, no mogu biti podložniji lažnim alarmima u uvjetima s prisutnošću drugih plinova.
- Pogrešan odabir senzora u odnosu na okolišne uvjete rezultira nepouzdanim radom sustava.
Nepravilna integracija s ventilacijskim sustavom
- Sustav detekcije CO mora biti povezan s ventilacijom na način da osigura automatsko uklanjanje kontaminiranog zraka.
- U praksi se ponekad ugrađuje pogrešna logika upravljanja – ventilacija se aktivira tek pri previsokim pragovima koncentracije, što može dovesti do prekoračenja dopuštenih graničnih vrijednosti.
- Nedovoljno testiranje upravljačkog dijela sustava uzrokuje situacije u kojima ventilacija ne reagira u predviđenim uvjetima.
Zanemarivanje održavanja i periodičnih ispitivanja
- Senzori imaju ograničen vijek trajanja (u prosjeku 3–5 godina za elektrokemijske tipove). Bez redovite zamjene i kalibracije sustav gubi funkcionalnost.
- Propisi i norme zahtijevaju periodična funkcionalna ispitivanja, uključujući provjeru aktivacije ventilacije i signalizacije. U praksi se taj korak često zanemaruje.
Nedostatak tehničke dokumentacije i završnog ispitivanja
- Svaki sustav mora biti isporučen s projektnom dokumentacijom, uputama za održavanje te zapisnicima o završnom ispitivanju i funkcionalnom testiranju.
- Preskakanje završnih ispitivanja dovodi do nesigurnosti u ispravnost sustava i otežava buduće održavanje ili rekonstrukciju.
Ispravno projektirani, ugrađeni i održavani sustavi detekcije CO ključni su za sigurnost korisnika zatvorenih garaža i sličnih prostora. Greške u fazi projektiranja ili izvedbe mogu dovesti do smanjenja funkcionalnosti ili potpunog gubitka zaštitne uloge sustava.
Striktnim pridržavanjem važećih normi, tehničkih smjernica i preporuka proizvođača, te osiguravanjem redovitog održavanja, postiže se visoka pouzdanost i dugoročna sigurnost sustava.